KNJIGA NEBA- 15. svezak; 18. ožujka 1923.
Kako se preuzima vlasništvo nad dobrima koja sadrži Božja Volja.
Potpuno sam se predavala Presvetoj Volji mog slatkog Isusa, unatoč tome sam se osjećala lišena Njega i kao probodena srca, i razmišljala sam u sebi: "Koja korist što mi je toliko govorio o svojoj Vječnoj Volji, ako me sad napustio? Štoviše, same njegove riječi su kao mačevi koji probadaju moje srce i kidaju ga na komade. Iako sam predana i ljubim te mačeve koji me raskidaju i ruku koja me probada, ipak snažno osjećam da je sve za mene završeno." No, dok sam tako razmišljala, moj slatki Isus se pokrenuo u meni, stavio mi ruke oko vrata i rekao mi: "Kćeri moja, kćeri moja, ne boj se! Ništa nije završeno između tebe i Mene. Tvoj Isus je uvijek za tebe tvoj Isus. Najjača veza koja veže dušu uz Mene je stopiti njenu volju s mojom. Kako te mogu ostaviti? Osim toga, ako sam ti toliko govorio o mojoj Volji, stvorio sam mnoge veze nerazrješivog zajedništva između tebe i Mene. Dok sam ti govorio, moja Vječna Volja svezala je tvoju
malu volju s mojom Vječnom Voljom svakom riječju koju sam ti rekao. Zapravo, trebala bi znati da kada smo stvorili čovjeka, prva namjera naše Vrhovne Volje bila je da živi u našoj Volji. I, budući da je čovjek bio stvoren da živi u Njoj, trebao je uzeti ono što je naše kako bi živio na naš račun, uzvraćajući našoj Volji božanskim djelima za svako ljudsko djelo koje bi učinio u našoj Volji. I to smo učinili da ga obogatimo svim dobrima koja naša Volja sadrži. Ali čovjek je htio živjeti u svojoj volji, na svoj račun, i tako se iselio iz
svoje domovine i izgubio sva ta dobra. Zato su moja dobra ostala bez
nasljednika: bila su neizmjerna, a nitko ih nije posjedovao. Zato je moje Čovještvo došlo preuzeti vlasništvo nad svim tim dobrima živeći u ovoj Vječnoj Volji u svakom trenutku. Moje Čovještvo je željelo uvijek živjeti na račun Božje Volje, rodio sam se, rastao, trpio, radio i i umro u vječnom poljupcu Vrhovne Volje. I dok sam živio u Njoj, bio mi je dan posjed nad mnogim neiskorištenim dobrima, koje je nezahvalan čovjek zaboravio. Sada, kćeri moja, ako ti je moja beskrajna mudrost toliko govorila o mojoj Volji, to nije bilo samo da ti dam običnu vijest. Ne, ne! To je bilo zato da ti otkrijem život u mojoj Volji i dobra koje ona sadrži. I kako koračaš mojim putem u mojoj Volji, ti preuzimaš posjed nad tim dobrima. Moje Čovještvo je učinilo sve: preuzelo je posjed nad svime, ne samo za sebe, već da otvori vrata svojoj drugoj braći. Čekao sam toliko stoljeća, prošlo je toliko naraštaja, i još ću čekati. Ali čovjek se mora vratiti Meni na krilima moje Volje iz koje je došao. Stoga budi prva ti koja si dobrodošla, i neka te moje riječi potaknu da preuzmeš posjed nad
njima (tj. dobrima Božje Volje, op. prev.) i neka moje riječi budu lanci koji te tako čvrsto vežu da te nikada ne puste da izađeš iz moje Volje."