KNJIGA NEBA- 15. svezak; 12. ožujka 1923.
Bol zbog odsutnosti Isusa i njezini učinci. Kako je Isus trpio napuštanje Božanstva.
Osjećala sam kako umirem od boli zbog odsutnosti moga slatkog Isusa. Ako bi se i pojavio, bio bi poput bljeska koji brzo nestaje. Kad nisam to više mogla podnijeti, sažalio se i izašao iz moje nutrine. Čim sam ga ugledala, rekla sam: „Ljubavi moja, kakva bol! Osjećam kao da umirem bez Tebe - ali to je umiranje bez umiranja - što je najokrutnija smrt. Ne znam kako dobrota tvog Srca može podnijeti gledajući me kako sam zbog Tebe u stanju stalne smrti."
A Isus je odgovorio: „Kćeri moja, hrabro! Nemoj se previše obeshrabriti, nisi jedina u toj patnji. I Ja sam je iskusio prije tebe, kao i moja draga Majka. O, koliko je moja bol bila veća od tvoje! Koliko puta se moje jadno Čovještvo osjećalo samo, kao da me je Božanstvo napustilo, iako u stvarnosti nije moglo biti odvojeno od Mene! Razlog za to bio je da stvori mjesto u mom Čovještvu za ispaštanje i patnju, koje moje Božanstvo nije moglo osjetiti. O, kako sam osjećao tu odsutnost! Ali to je bilo potrebno. Moraš znati da kada je Božanstvo započelo djelo Stvaranja, također je predodredilo svu slavu, dobra i sreću koju je svaka duša trebala imati, ne samo u ovom životu, već i u nebeskoj domovini. Sav dio koji je bio namijenjen izgubljenim dušama ostao je neiskorišten jer nije bilo nikoga kome bi se mogao dati. Budući da sam trebao sve dovršiti i sve upiti u Sebe, trpio sam osjećaj odsutnosti koji osuđeni trpe u paklu. Oh, koliko me koštala ta patnja! To je bila paklenska muka i nemilosrdna smrt. Ali moralo je biti tako. Morao sam upiti u Sebe sve što je proizašlo iz Nas tijekom Stvaranja, svu slavu, dobra i sreću, kako bih to kasnije ponudio na korist onima koji će to prihvatiti. Da bih to postigao, morao sam upiti sve patnje, čak i osjećaj odsutnosti moga Božanstva. Sada, kada sam u Sebe upio sve dobro iz cijelog djela Stvaranja - i budući da sam Ja glava iz koje sva dobra silaze na sve naraštaje - tražim duše koje su mi slične u patnjama i djelima kako bih ih učinio
dionicima velike slave i sreće koje sadrži moje Čovještvo. I budući da ima duša koje se ne žele okoristiti time i da nisu sve ispražnjene od sebe i stvari ovoga svijeta nastavljam tražiti duše u kojima mogu stvoriti bol zbog lišavanja moje prisutnosti. Duša koja pati od takvog lišavanja stječe slavu koju sadrži moje Čovještvo i koju drugi odbacuju. Da nisam gotovo uvijek bio s tobom, ti Me ne bi poznavala niti ljubila. Ne bi osjećala ovu bol zbog moje odsutnosti niti bi se ona mogla oblikovati u tebi jer bi ti nedostajali sjeme i hrana koji hrane tu bol. O, koliko duša je odvojeno od Mene, možda su neke čak i mrtve! Te duše jadikuju ako su lišene nekog malog zadovoljstva, ili neke sitnice. Međutim, kada se radi o mojoj odsutnosti one ne osjećaju nikakvu bol i ne pridaju tome ni nikakvu pažnju. Stoga bi tvoja patnja trebala biti tvoja utjeha, jer je to siguran
znak da sam došao k tebi, da si me upoznala i da ti tvoj Isus želi dati slavu, dobra i sreću koje drugi odbacuju.“