KNJIGA NEBA, 14. svezak, 26. veljače 1922.
Kako nas je Isus u otkupljenju prekrio ljepotom
Razmišljala sam o velikom dobru koje nam je blagoslovljeni Isus učinio otkupivši nas, a On mi je pun dobrote rekao: "Kćeri moja, stvorio sam stvorenje lijepo, plemenito, s vječnim i božanskim podrijetlom, puno sreće i mene dostojno. Grijeh ga je upropastio od vrha do dna, obeščastio ga, izobličio i učinio najnesretnijim stvorenjem, nesposobnim rasti - grijeh mu je zaustavio rast i prekrio ga odbojnim ranama. Otkupljenje je otkupilo stvorenje od grijeha, a moje Čovještvo bilo je poput nježne majke prema svome novorođenčetu: budući da ne može uzeti drugu hranu, da bi mu dala život majka otvara svoje grudi i privija dijete uz njih, a od svoje krvi pretvorene u mlijeko daje mu sisati kako bi mu pružila hranu za život. No moje Čovještvo dopustilo je još više od onog što majka čini: na meni su se otvorile mnoge rane od udaraca bičem, a te su rane poput mnogih dojki koje ispuštaju rijeke Krvi kako bi moja djeca mogla sisati, primiti život i rasti. Svojim ranama prekrio sam njihova izobličenja nastala od grijeha, čineći ih ljepšima nego prije. Stvarajući ljude učinio sam ih čistijim i plemenitijim od Nebesa, no u otkupljenju sam ih još ukrasio, posipajući ih najsjajnijim zvijezdama mojih rana kako bih prekrio njihovu ružnoću i učinio ih još ljepšima nego prije. Na njihove rane i deformacije pričvrstio sam dijamante, bisere, dragulje mojih patnji kako bih sakrio sva njihova zla i obukao ih u raskoš koja nadmašuje njihovo izvorno stanje.