DRUGA KORIZMENA NEDJELJA

 

Razmišljanje uz 2. korizmenu nedjelju

Draga braćo i sestre, Fiat!

Na korizmenom putu Isus nam se prikazuje onakav kakav uistinu jest – pravi čovjek i pravi Bog, milosrdno lice Oca, naš Spasitelj. Liturgijsko slavlje nije samo sjećanje, primjer, pouka ili svjedočanstvo, već živi susret s Isusom koji se uprisutnjuje i daruje nam svoju milost, mir, milosrđe i spasenje. Sjedinjuje se s nama, a mi se sjedinjujemo s njime. U njemu nalazimo svjetlost, snagu i smisao našega života.

Prošlog smo tjedna susreli Isusa u pustinji, gdje je iskusio kušnje. Bio je ponizan, slab, iskušavan – uistinu čovjek poput svih nas, ali on pobjeđuje zlo snagom Božje Riječi.

Danas ga promatramo u njegovom slavnom preobraženju na gori Tabor. Dok moli, događa se veličanstveno očitovanje: oblak Božje prisutnosti, blistava bijela odjeća, Mojsije i Ilija i Očev glas koji govori: "Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte!" Isus je uistinu Bog, Mesija, Onaj koga je Otac poslao radi našega spasenja.

Uz Isusa su trojica apostola – Petar, Jakov i Ivan. Odabrani su da budu svjedoci njegove slave, njegova Božanstva i da iskuse tu, za njih novu stvarnost i uživaju u njoj. Kažu:  "Učitelju, dobro nam je ovdje biti..." No, Isus ih vraća u svakodnevni život. Oni u srcu nose duboko iskustvo koje su doživjeli kako bi živjeli svakodnevicu u svjetlu i snazi njegove prisutnosti. I mi smo pozvani živjeti svakodnevni život s vjerom, čak i u teškim trenucima, čak i kada padamo i griješimo.

Ova trojica apostola bit će oni isti koje Isus odabire da budu uz njega u Getsemanskom vrtu, gdje će iskusiti svoju muku, patnju, osamljenost i smrtnost. Isus je pravi čovjek –  Onaj koji najviše trpi. Progonjen je, nevin osuđen na smrt na križu. Trojica apostola ne shvaćaju razmjere i tragičnu veličinu toga trenutka – oni spavaju, ostavljaju Isusa samog, ne mogu bdjeti s njime niti jedan sat, padaju u svojoj slabosti i grešnosti.

No Isus je uistinu Bog – on ne ostaje u smrti, već je pobjeđuje i uskrisava za sve nas. Apostoli, ne samo njih trojica, već svi, zajedno sa svim vjernicima, postat će svjedoci njegova uskrsnuća, njegova potpunog i vječnog spasenja, novoga života koji je darovan svakome čovjeku, na zemlji i u vječnosti. Božja vječnost postaje čovjekova vječnost – život u Božjoj Volji.

Isus i otkupiteljska cijena za Božju Volju

Dana 10. rujna 1933. g. Isus je objasnio Luisi kako je on platio cijenu da bi otkupio Božju Volju i predao je stvorenjima.

Sigurno je da će Božja Volja imati svoje Kraljevstvo među ljudima, baš kao što je bilo sigurno i Isusovo utjelovljenje. Isus, kao Kralj, morao je uspostaviti Kraljevstvo Fiata (op. prev. Božje Volje), koje je čovjek odbacio. Stoga je njegovo Božanstvo, sjedinjeno s njegovim Čovještvom, sišlo s Neba da kupi Božju Volju za ljude. Svako djelo koje je Isus učinio bila je isplata potrebne cijene, koju je ponudio Božjem Veličanstvu kao otkupninu za ono što je čovjek odbacio i izgubio. Svako Isusovo djelo, patnja, svaka suza i sama smrt na križu nisu bili ništa drugo doli otkupnina, dovoljna da kupi Božju Volju i vrati je čovječanstvu. Ako je kupovina već izvršena, ako je cijena plaćena, ako je Božanstvo prihvatilo isplatu i ako je plaćanje završeno njegovom žrtvom na križu – kako bi onda moglo biti da Kraljevstvo Božje Volje ne dođe?

Kako je Isusovo Čovještvo djelovalo, trpjelo i molilo, tako je Božji Fiat (op. prev. Božja Volja) silazio u njegova ljudska djela i gradio svoje Kraljevstvo. Budući da je Isus glava i prvorođenac, stariji Brat svih naraštaja, Kraljevstvo Božje Volje pripalo je i njegovim udovima – njegovoj mlađoj braći, svim ljudima.

Ipak, najprije je bilo potrebno otkupljenje, jer je ono trebalo pripremiti tlo ljudskih volja - razrahliti ga, očistiti, urediti i uljepšati. Otkupljenje je također trebalo pomoći ljudima da shvate koliku je cijenu platio ovaj Bogočovjek kako bi kupio Božju Volju i ponovno je darovao stvorenjima. Samo tako mogu ljudi primiti milost kojom postaju sposobni prihvatiti taj veliki dar – da ih Božja Volja vodi i njima vlada.  

Da nije bilo otkupljenja, nedostajala bi plaćena cijena i pripremni čin za tako veliko dobro. Isus je objasnio Luisi da je Božanstvo, prije njegova silaska s neba, već odredilo otkupljenje i uspostavu Kraljevstva Božje Volje. Otkupiteljsko djelo služilo je kao otkupnina za Kraljevstvo. Budući da je Božja Volja božanska i neizmjerne je vrijednosti, bio je potreban Bog-Čovjek koji će moći platiti cijenu i steći Božju Volju, kako bi je vratio onima koji su je izgubili.

Da nije bilo tako, Isus ne bi sišao s neba samo radi otkupljenja. Njegova je najveća briga bila vratiti Božjoj Volji prava koja su joj bila oduzeta. Da nije vratio Božjoj Volji ono što joj pripada, ne bi djelovao kao Bog. Osim toga, Isus ne bi djelovao kao Bog da je samo spasio stvorenja, a istovremeno zanemario Božju Volju, ne vraćajući joj njezina prava i ne uspostavljajući njezino Kraljevstvo među ljudima.

Moramo biti sigurni da će doći njegovo vrijeme – Isus će se naoružati snagom i ljubavlju, i označiti čas potpune pobjede Kraljevstva Božje Volje.

Slava, hvala i ljubav Isusu, pravom čovjeku i pravom Bogu!

don Marco 
Udruga Luisa Piccarreta (Corato)