TREĆA KORIZMENA NEDJELJA

 

Razmišljanje uz 3. korizmenu nedjelju

Draga braćo i sestre, Fiat!

Gospodin je milosrdan i milostiv. Riječima današnjeg psalma možemo moliti, približiti se Bogu, promatrati njegovu beskrajnu dobrotu, primiti njegova dobra i spasenje te iskusiti njegovo milosrđe i strpljivost.

Današnja liturgijska čitanja pričaju priču o Božjoj dobroti, brizi i milosrđu prema svojoj djeci.

Prije svega, vidimo kako Bog poziva Mojsija da postane Božje oruđe u oslobođenju njegova naroda, njegove djece koja su bila robovi u Egiptu.

Opis poziva upućenog Mojsiju uključuje i objavu Božjeg imena: „Ja sam Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.“ Znatiželja koju u Mojsiju pobuđuje veličanstven prizor gorućeg grma potiče ga da se približi; iz grma Bog dvaput zove Mojsija. Kada Mojsije iskaza svoju raspoloživost, Bog mu otkriva naum oslobođenja koji treba prenijeti narodu. Kasnije, kad Mojsije upita, Bog mu objavljuje svoje ime: „Ja sam koji jesam“, i dodaje: „Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama.'“

Možda Mojsije nije potpuno shvatio značenje riječi „Ja sam koji jesam“ – to jest, ja sam onaj koji daje postojanje, koji je prisutan, koji će uvijek biti, i kao takav ću se očitovati. 

Ulazimo, dakle, u duhovnost Uskrsa: izlazak Izraela iz Egipta predslika je slobode i spasenja koju je Krist ostvario svojom smrću i uskrsnućem, i koje se tijekom povijesti daruje po sakramentima.

Sveti Pavao podsjeća Korinćane na ponašanje Izraelaca u pustinji, na njihovo mrmljanje protiv Mojsija i Gospodina; upozorava ih da ne čine isto. Spominje i čudo vode koja je izašla iz stijene i kaže: „Ta stijena bijaše Krist.“ Cijelo tumačenje događaja duboko je kristološko – upućuje na krštenje i na milost sakramenata.

Ove korizmene nedjelje, razmatranje o oslobođenju iz Egipta i o vodi koja je potekla iz stijene poziva nas na vjeru: to je putovanje svakoga tko postaje kršćanin.

Evanđelist Luka nas vodi k promišljanju znakova vremena, pomažući nam da razumijemo nasilne događaje iz povijesti Izraela. U teškim situacijama nije Gospodin taj koji šalje kazne – Gospodin je uvijek uz svoju djecu da ih opomene, te se pokaju, dade im milost i snagu, dovede do obraćenja i povede ih prema ispunjenom životu koji donosi dobre plodove.

U spisima Luise Piccarrete često se govori o Božjoj pravdi i milosrđu. U odlomku od 6. prosinca 1919.g. Isus objašnjava Luisi da, dok ona moli, omekšava njegovo milosrđe, a njegova pravda gubi svoju oštrinu. To se ne događa samo u tom trenutku, već i u budućnosti, jer je molitva u Božjoj Volji trajno djelatna. Po snazi te molitve, Božje će se milosrđe, smekšano,  obilnije izlijevati, a pravda će biti manje stroga. Isus dodaje da će, po toj molitvi, čak i ljubav izgubljenih duša doprijeti do njegova Srca, a On će u Luisi pronaći ljubav koju su mu te duše dugovale. Na taj će način izliti na Luisu milosti koje je pripravio za njih.

Bog neizmjerno ljubi stvorenje. Stvarajući nebesa, zvijezde, sunce i cijelu prirodu – nije im ostavio prostora za slobodu. Nebesa ne mogu dodati niti jednu zvijezdu, niti je ukloniti; sunce ne može izgubiti, a niti dodati i jednu zraku svjetlosti.

Ali stvorivši čovjeka, Bog mu daje slobodu. Štoviše, htio je da čovjek, zajedno s njime, sudjeluje u stvaranju – da stvara zvijezde i sunce kako bi ukrasio nebo svoje duše. Svakim dobrim djelom i vježbanjem u krepostima, čovjeku daje moć da za sebe može stvarati zvijezde i najsjajnija sunca. Što više dobra čini, to više svjetla nastaje. Što je veća ljubav i žrtva, to su veći sjaj i ljepota njegove unutarnje nebeske stvarnosti.

Nastanjen u tom nebu duše Bog govori čovjeku: „Sine moj, što ljepšim želiš postati, to mi više radosti daješ. Toliko ljubim tvoju ljepotu da čim odlučiš činiti dobro ja te potičem i poučavam te, odmah prilazim, i u zajedništvu s tobom obnavljam djelo stvaranja. Dajem ti snagu da činiš dobro koje si naumio. Neizmjerno te ljubim – nisam te stvorio za ropstvo, već za slobodu."

Ali, nažalost, kako je strašno zloporabljen ovaj dar slobode koji je Bog dao čovjeku. Čovjek često ima hrabrosti pretvoriti je u vlastitu propast i uvredu svome Stvoritelju.

don Marco 
Udruga Luisa Piccarreta (Corato)