KNJIGA NEBA, 14. svezak, 14. veljače 1922.

 

 Isusovo zadovoljstvo kada se piše o njemu.

Bivajući u svom uobičajenom stanju, moj slatki Isus pokazao mi se vrlo zadovoljan i neopisivo oduševljen. Pitala sam ga: 'Što se događa, Isuse? Donosiš li mi dobre vijesti pa si zato tako sretan?'

Isus odgovora: "Kćeri moja, znaš li zašto sam tako sretan? Radost mi je i slavlje kada te vidim kako pišeš. U zapisanim riječima vidim svoju slavu, svoj život, spoznaju o meni koja se sve više i više širi, vidim svjetlost Božanstva, moć svoje Volje, izlijevanje svoje ljubavi. Vidim ih zapisane na papiru, i u svakoj riječi osjećam svoje mirise. Potom vidim zapisane riječi kako hrle narodima donoseći im nova saznanja, moju izobilnu ljubav, tajne moje Volje. O, kako se radujem! Ne znam što bih ti učinio od radosti kada pišeš. I dok to činiš, smišljam nove milosti kako bih ti uzvratio i pripremam se reći ti još novih istina kako bih ti dao još novih milosti.

Uvijek sam više ljubio one koji su pisali o meni i čuvao sam veće milosti za njih, jer oni su nastavak mog evanđeoskog života - glasnici moje riječi, i ono što nisam rekao u svom Evanđelju, namjeravao sam reći onima koji će pisati o meni. Nisam završio propovijedanje tada - moram propovijedati uvijek, sve dok postoje generacije."

A ja sam rekla: 'Ljubavi moja, pisati istine koje mi govoriš žrtva je; a žrtva je teška jer sam prisiljena da pišem o intimnostima između Tebe i mene, tjeraju me da pišem o onome što se tiče mene, te gotovo da nemam snage za to – do te mjere da ne znam što bih sve učinila da ne stavim olovku na papir.'

Isus je odgovorio: "Ti uvijek ostaješ po strani; uvijek govoriš o meni: što ti činim, koliko te volim i dokle seže moja ljubav prema stvorenjima. To će potaknuti druge da me vole, kako bi i oni primili dobro koje tebi činim. Osim toga, ovaj način miješanja tebe i mene u pisanju također je potreban, inače bi neki mogli reći: 'Kome je to rekao? S kim je bio tako velikodušan da ga obasipa  svojim milostima? Možda vjetru? Zraku?' Ne govori li se u mome životu da sam bio vrlo velikodušan prema svojoj Majci? Da sam govorio apostolima,  mnoštvu, i da sam izliječio ovog ili onog bolesnika? Dakle, sve je potrebno; i budi sigurna da, što god napišeš, uvijek ćeš sve više otkrivati mene."