PETA NEDJELJA KROZ GODINU
Razmišljanje uz 5. nedjelju kroz godinu
Draga braćo i sestre, Fiat!
Svaki je život poziv, a svaki je poziv vezan je uz određeno
poslanje koje treba ispuniti. Od samih početaka povijesti spasenja Bog
poziva ljude na suradnju u ostvarenju svoga plana spasenja, a za dobrobit cijelog čovječanstva. U Starom zavjetu pozvani su
patrijarsi i proroci, a u Novom zavjetu Isus i apostoli.
I danas Bog poziva muškarce i žene da surađuju u izgradnji njegova
Kraljevstva na zemlji, da šire njegovu poruku ljubavi i mira diljem svijeta.
Iz današnjih čitanja uviđamo da je Božji poziv prije svega
objava Boga čovjeku. Bog se očituje u svojoj veličini i dobroti prije negoli nekoga pošalje povjerivši mu poslanje. Čovjek se nalazi pred Božjom
istinom koja ga prosvjetljuje i pomaže mu shvatiti vlastitu stvarnost – da je
slab, krhak, ograničen i grešan. Ipak, Bog se služi čovjekom kako bi širio
svoju poruku spasenja. Zanimljivo je vidjeti iskustva, osjećaje i strahove koji
proizlaze iz svijesti o vlastitoj nedostojnosti, ali i konačni velikodušni
odgovor Izaije, Petra, apostola...
Izaija, u Božjoj prisutnosti, osjeća svoj grijeh i grijeh
svoga naroda, ali otvara svoje srce povjerenju.
Slično se događa i Petru. U Evanđelju Isus mu kaže: "Izvezi
na pučinu i bacite mreže za lov." Petar odgovara: "Učitelju,
svu noć smo se trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću
mreže." Isus vjerom čini čudo obilnog ulova ribe. Petar pred Isusom
priznaje svoju slabost i svoje grijehe te govori: "Idi od mene! Grešan sam
čovjek, Gospodine!"
No, Isus ga poziva na veliko poslanje: "Ne boj se!
Odsada ćeš loviti ljude." Petrov je odgovor velikodušan i odlučan: "Oni
izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim." Pronašli su
Isusa. On je za njih bio sve i učinio ih dionicima i nasljedovateljima svojega
poslanja.
Znamo da je Isus dao posebno poslanje i Luisi Piccarreti, to
jest spoznanje Božje Volje i objave njegova Kraljevstva. Dana 25. kolovoza
1929.g., Isus joj je objasnio kako je u molitvi "Očenaš" posijao
sjeme Božjega Fiat (Božje Volje, op. prev.).
Isusov dolazak na zemlju i sve što je učinio u Otkupljenju – čak i njegova smrt i uskrsnuće – bili su samo pripremni čin za Kraljevstvo Božje Volje. Kada je oblikovao molitvu "Očenaš", stvorio je sjeme Kraljevstva Božjega Fiat među stvorenjima. A ako Bog, kada govori, iz ničega stvara najveća, najljepša i najdivnija djela, koliko li više može učiniti kada stvara molitvom izgovorenom božanskim autoritetom! Tako je sjeme Božje Volje stvoreno u samom činu Isusove molitve, dok je oblikovao i izgovarao "Očenaš".
Podučio je apostole molitvi. To je bilo zato da Crkva,
ponavljajući je, natapa i hrani to sjeme te se pripremi oblikovati svoj život prema Božjoj Volji.
Sjeme se razvilo putem njegovih objava o Božjoj Volji i
brojnih očitovanja. Sve je bilo popraćeno djelima koja smo mi učinili u Božjoj
Volji - tako su stvorena brojna mala zrnca, sadržaj iz kojega svatko može uzeti
svoj dio – ako to želi – kako bi živio životom Božje Volje. Dakle, sve je već
tu – sva potrebna djela. Isus je stvorio sjeme: ako nema sjemena uzalud se
nadati biljci. Ali ako sjeme postoji, tada su potrebni trud i volja želje za plodom
tog sjemena. Kada netko posjeduje sjeme, u svojim rukama već drži život biljke
koja će iz njega izrasti.
Postoje oni koji natapaju to sjeme kako bi raslo – svaka
izgovorena molitva "Očenaš" služi da ga zalijeva. Tu su i Božje
objave koje ga čine poznatim. Sve što je potrebno jesu oni koji će se ponuditi
da budu glasnici – hrabri, neustrašivi, spremni na žrtve kako bi ga učinili
poznatim. Bitna, najvažnija stvar već postoji; ono što nedostaje jest manji dio, ono površinsko – ljudsko djelo koje će se poslužiti tim blagom. Isus će
znati pronaći one koji će izvršiti poslanje širenja Božje Volje među
narodima.
Zato, s naše strane ne smije biti postavljenih prepreka – učinimo što možemo, a Isus će učiniti ostalo.
Onaj tko se sjedini s Božjom Voljom, ulazi u svjetlost. I kao
što svjetlost ima moć spuštati se i odijevati sve što dodirne, tako ima vrlinu uzdizati se visoko i prožimati nebeske stvarnosti. Onaj koji je u svjetlu Božjeg
Fiata sjedinjen sa njegovom svjetlošću, svojim djelima seže kroz sve
naraštaje, prožima ih svjetlom kako bi svima donio dobro, a istodobno se uzdiže
u visine i prožima samo nebo, donoseći slavu svima.
U Božjoj Volji duša stječe pravo nuditi svjetlost Vječnog
Fiata svima, kroz dar svojih djela, umnoženih onoliko puta koliko je onih koji
žele primiti taj dar.
Svoj život možemo živjeti kao poziv – poziv da nastavimo
Isusovo djelo i poslanje velikodušnošću srca, govoreći poput Izaije:
"Evo me, mene pošalji!"
don Marco
Udruga Luisa Piccarreta (Corato)