KNJIGA NEBA, 13. svezak, 2. veljače 1922.

 

Božja Volja je sjeme koje klija i rađa nove Božje slike. Potrebna je ravnoteža da bi Isus u nama djelovao.

Jutros je došao moj uvijek ljubljeni Isus, pun blagosti i nježnosti. Oko vrata je nosio uže, a u ruci napravu kojom kao da želi nešto napraviti. Skinuo je uže sa svojega vrata i stavio ga oko mojega. Zatim je postavio napravu u moje središte i izmjerio me rotirajućim ravnalom u sredini naprave kako bi vidio jesu li svi moji dijelovi jednaki. Pozorno je promatrao hoće li ravnalo pronaći savršenu jednakost, a kada ju je pronašao, uzdahnuo je s velikim olakšanjem i rekao: Da ih nisam pronašao jednake, ne bih mogao postići ono što želim. Pod svaku cijenu odlučio sam učiniti od tebe jedno čudo milosti.

U središtu naprave nalazio se mali sunčani kotačić. Isus se u njemu ogledao kako bi vidio odražava li se u njemu cijela njegova osoba. Pronašavši svoj odraz, bio je potpuno zadovoljan i činilo se da moli. U međuvremenu je drugi kotačić svjetlosti sišao s neba, sličan onome koji sam imala u svome središtu. Ovaj nije odvojio svoje zrake od neba. Dva su se kotačića sjedinila, a Isus ih je utisnuo u mene svojim presvetim rukama dodajući: Zasad sam napravio otisak i stavio pečat; kasnije ću se pobrinuti za razvoj onoga što sam napravio. I tada je nestao.

Ostala sam zatečena jer nisam bila sigurna što je sve to značilo. Shvatila sam samo da mora postojati ravnoteža u svemu da bi Isus mogao u nama djelovati. U suprotnome, On radi na jednome dijelu naše duše, a mi je na nekome drugom dijelu uništavamo. Neskladni predmeti uvijek su manjkavi: ako netko želi na njih nešto staviti, postoji rizik da će zbog neravnoteže sve pasti na tlo. Duša koja nije uvijek uravnotežena, jedan dan želi činiti dobro i sve podnositi, a sljedećega je dana neprepoznatljiva - bezvoljna i nestrpljiva tako da se na nju uopće ne može osloniti.

Vrativši se i povukavši me u svoju Volju, Isus mi je rekao:
Kćeri moja, kad se sjeme posije u zemlju, zemlja daje da posijano sjeme iznikne i umnoži se. Moja Volja čini više od zemlje. Sije sjeme moje Volje u duše, čini da sjeme klija i umnaža mnoge druge moje slike slične meni. Moja Volja čini da moja djeca niču i da se množe. No znaj da su djela učinjena u mojoj Volji poput sunca: svi traže svjetlost, toplinu i dobro koje sunce nosi - i nitko ne može drugome uskratiti uživanje u njegovim blagodatima osim ako drugoga ne potkrade. Svi u njemu uživaju i svi su njegovi suvlasnici. Svatko može reći: Sunce je moje. Isto je i s djelima učinjenim u mojoj Volji; svi ih žele i traže više nego sunce. Prošli naraštaji ih očekuju kako bi primili blistavu svjetlost moje Volje nad svime što su napravili. Sadašnji naraštaj ih očekuje kako bi bio umnožen i obavijen tom svjetlošću. Budući naraštaji ih očekuju kao ispunjenje dobra koje će učiniti. Ukratko, moja Volja sam Ja - i djela učinjena u mojoj Volji uvijek će kružiti u beskonačnome kotaču Vječnosti, postajući svima život, svjetlo i toplina.