KNJIGA NEBA, 13. svezak, 20. siječnja 1922.

 

Što duša koja živi u Božjoj Volji treba učiniti sa svojim krpama.

Osjećala sam se vrlo zabrinuto i toliko loše da je samo Isus mogao znati jadno stanje moje duše. Moj slatki Isus, preplavljen dobrotom, došao je k meni i rekao:

Kćeri moja, zašto si potištena? Znaš li kako treba gledati na osobne stvari u mojoj Volji? One su poput jadnih krpa i dronjaka. Više sramote dušu nego što je časte. Podsjećaju je da je nekad bila siromašna i da nije imala nikakvu pristojnu odjeću. Kada želim pozvati dušu u moju Volju, da u njoj nađe svoj dom, postupam kao veliki gospodar koji želi uzeti jednu od najsiromašnijih žena u svoju palaču kako bi ostavila svoju siromašnu odjeću i obukla se dostojno gospodara, živjela s njim i dijelila sva njegova dobra. Dakle, taj gospodar obilazi sve ulice grada i kad nađe jednu od najsiromašnijih žena, beskućnicu bez postelje, pokrivenu samo prljavim krpicama, uzima je i dovodi u svoju palaču kao pobjedu svojega milosrđa. No, zahtijeva da odbaci i spali svoje krpe kako se ne bi sjećala svojega siromaštva, potom da se opere i odjene najljepše haljine. Budući da je vrlo bogat, u svojoj kući ne dopušta ništa što bi moglo podsjećati na siromaštvo. Kad bi ova siromašna žena žalila za svojim krpama i žalostila se jer nije donijela ništa svojega, zar ne bi uvrijedila dobrotu i velikodušnost toga gospodara?

Isto je i sa mnom. Ako taj gospodar obilazi jedan grad, Ja obilazim cijeli svijet i sve naraštaje; i gdje nađem najmanju, najsiromašniju (dušu, op. prev.), uzimam je, stavljam u vječni krug moje Volje i kažem joj: 'Radi sa mnom u mojoj Volji. Što je moje, tvoje je. Ako imaš išta svoje, ostavi to - jer u svetosti i u neizmjernome bogatstvu moje Volje, tvoje su stvari samo jadne krpe. Željeti vlastite zasluge prikladno je za sluge i robove - ne za djecu. Ono što pripada ocu, pripada i njegovoj djeci. Osim toga, što su sve zasluge koje bi mogla steći u usporedbi s jednim jedinim činom moje Volje? Sve zasluge imaju malu vrijednost, težinu i mjeru; ali tko bi mogao izmjeriti jedan jedini čin moje Volje? Nitko, nitko. I onda, što su tvoje zasluge u usporedbi s mojima? U mojoj Volji naći ćeš ih sve i Ja te činim njihovom vlasnicom. Zar te to ne radosti?'

Slušaj, kćeri moja, želim da ostaviš sve po strani. Tvoje je poslanje najveće od svih - i od tebe očekujem više djela nego riječi. Želim da neprekidno djeluješ u mojoj Volji; želim da tvoje misli prolaze mojom Voljom i prekriju plaštem moje Volje sve stvorene umove ljudske. Želim da se uzdigneš do prijestolja Vječnoga i  prikažeš sve ljudske misli obilježene čašću i slavom moje Božje Volje. Zatim želim da raširiš plašt moje Volje preko svih ljudskih pogleda i riječi, kao da tvoje oči i riječi prolaze preko svih njihovih riječi i pogleda. I dok ih obilježavaš mojom Voljom, želim da se ponovno uzdigneš pred Vrhovno Veličanstvo i prikažeš kao da su se sve duše koristile svojim vidom i govorom ravnajući se prema mojoj Volji. Isto tako, dok radiš, dišeš i srce ti kuca, neka tvoje kretanje i djelovanje neprekidno bude u mojoj Volji. Tvoj je put iznimno dug i pred tobom je cijela vječnost koju moraš prijeći. Da samo znaš koliko gubiš svakim prekidom - i time mi oduzimaš i ljudske i božanske časti! Trebala bi strahovati da njih ne izgubiš, a ne svoje stare krpe i bijedu. Stoga, budi pažljivija u održavanju i čuvanju djelovanja u mojoj Volji.