KNJIGA NEBA, 13. svezak, 28. siječnja 1922.

 

Isus nam je u svojoj Volji otvorio mnoge izvore.

Dok sam se molila, moj slatki Isus privukao me k sebi potpuno me preobrazivši u sebe i rekao: Kćeri moja, molimo zajedno da bismo zavladali nebom i spriječili zemlju da još dublje utone u vrtlog zla.

Tada smo zajedno molili, a potom je dodao: Dok je moje Čovještvo živjelo na zemlji, osjećalo se vrlo ograničeno pred Božanstvom; i budući da je bilo nerazdvojno od Božanstva, nije činilo ništa drugo osim što je ulazilo u beskrajnost Vječne Volje i otvaralo mnoge izvore za dobrobit stvorenja. Budući da ih je otvarao Bogočovjek, dao je ljudskome rodu pravo da se približi tim izvorima i uzme što god želi. Tako sam oblikovao izvore ljubavi, molitve, zadovoljštine, oprosta, moje Krvi i slave.

Želiš li sada znati tko pokreće te izvore da bi potekli i preplavili cijelu zemlju? To je duša koja ulazi u moju Volju. Kada uđe, ako želi ljubiti, približava se izvoru ljubavi i ljubeći, ili čak samo želeći ljubiti, pokreće izvor. Vode tako rastu, prelijevaju se i poplavljuju svu zemlju; ponekad su ti poticaji tako snažni da se valovi uzdižu, dotiču nebo i poplavljuju nebesku Domovinu. Ako duša želi moliti, dati zadovoljštinu, moliti za oprost grešnicima ili me slaviti, ona pokreće izvore molitve, zadovoljštine i oprosta; oni se uzdižu, prelijevaju i sve poplavljuju. Koliko li je samo dobara moje Čovještvo izmolilo za čovjeka! Ostavio sam vrata širom otvorena kako bi lako mogli ući, no malo ih je koji ulaze!