KNJIGA NEBA 16. SVEZAK; 20. kolovoza 1923.

  


Svetost života u Božjoj Volji nema ništa od vanjskih čudesa.

PrimjerPresvete Djevice.


Razmišljala sam u sebi: „Moj dobri Isus govori tako čudesne stvari o svojoj Volji, kako nema ničeg većeg, uzvišenijeg i svetijeg od duše koju poziva da živi u njegovoj Volji. Ako je to tako, tko zna koliko bih čudesnih i izvanrednih stvari trebala činiti, možda čak i izvanjskih čudesa. A ipak, nema ničega dojmljivog ili upečatljivog; naprotiv, osjećam se najbjednijom i najneznatnijom, kao da ne činim ništa dobra, dok su sveci činili toliko dobra, izvanredne stvari, čudesa, a On ipak kaže da život u njegovoj Volji nadilazi sve svece.“ Dok sam tako razmišljala, moj se Isus pomaknuo u mojoj nutrini i svojim uobičajenim svjetlom mi govorio: „Kćeri moja, kada je svetost individualna, tj. određena za neko vrijeme i mjesto, više se očituje u vanjskim čudesnim djelima kako bi privukla ljude tog vremena i mjesta da prime milosti i dobra koje ta svetost nosi u sebi. Nasuprot tome, svetost života u mojoj Volji nije svetost pojedinca određena za ograničen prostor i vrijeme, već je to svetost koja mora činiti dobro svima, u svim vremenima i na svim mjestima. To je svetost koja ostaje sakrivena u Vječnom Suncu moje Volje koje prožima sve, ona je svjetlost bez riječi, vatra bez drva, bez pucketanja i bez dima. Ipak, ona je najuzvišenija, najljepša i najplodnija; njezina je svjetlost najčišća i njezina je toplina najjača, prava slika sunca koje obasjava naš horizont, osvjetljava sve, ali bez ikakve buke, svjetlost je, ali nema riječi, ne govori nikome izravno, dobro koje čini je poput sjemena koje

oplođuje život i daje ga svim biljkama. Svojom toplinom sunce pročišćava zagađeni zrak i uništava sve što bi moglo nauditi čovječanstvu i to čini toliko tiho da ljudi, iako ga imaju uza se, često na njega ne obraćaju pažnju. Unatoč tome, ono ne prestaje biti

veličanstveno i lijepo te i dalje donosi dobro svima. Kad bi sunce nestalo, svi bi plakali za njim, jer bi nestalo najvećeg čuda plodnosti i očuvanja cijele prirode. Više nego sunce je svetost života u mojoj Volji; duša koja je ispravna i posve uređena u mojoj Volji vrijedi više nego čitava vojska u boju. Njezin je um uređen i povezan s mojim Vječnim Umom. Njezini otkucaji srca, osjećaji, želje - sve je uređeno vječnim vezama. Stoga su sve njezine misli, njezina volja i cijela nutrina kao vojske glasnika koji od nje polaze i ispunjavaju Nebo i zemlju. To su glasovi koji govore i oružje koje brani sve, a prije svega svojega Boga. Oni donose dobro svima; oni su prava nebeska i božanska vojska koju Vrhovno Veličanstvo čuva u Sebi potpuno uređenu, uvijek spremnu izvršiti sve njegove zapovijedi. A zatim, tu je primjer moje Mame, prave svetosti življenja u mojoj Volji. Cijela je njezina nutrina bila potpuno uronjena u Vječno Sunce Vrhovne Volje. Budući da je trebala biti Kraljica svetosti svetaca, Majka i nositeljica moga Života svima, a time i svih dobara, ona je bila kao skrivena u svima, donoseći dobro bez da se očituje. Više od tihog sunca, donosila je svjetlost bez riječi, vatru bez buke, dobro bez hvalisanja. Nije bilo dobra koje od nje nije poteklo, niti čuda koje iz nje nije proizašlo. Živeći u mojoj Volji, živjela je skrivena u svima, bila je i ostala izvor svih dobara. Bila je toliko zanesena u Bogu, toliko usredotočena i usklađena s Božjom Voljom, da je cijela njezina nutrina plivala u moru Vječne Volje. Bila je upoznata sa svime što se događa u nutrini svih stvorenja i svojim vlastitim djelovanjem nastojala je urediti ih pred Bogom. Upravo je nutrina čovjeka bila ta koja je najviše trebala biti obnovljena i ponovno uređena, više nego vanjština. A budući da je trebalo učiniti ono više (tj. unutarnju obnovu čovjeka, op. prev.), izvana se činilo kao da ostavlja ono manje, a zapravo je bila izvor nutarnjeg i izvanjskog dobra za sve. Pa ipak, prividno se činilo da nije činila velika i zadivljujuća djela. Prolazila bi neopaženo kao sunce, skrivena u oblaku svjetla Božje Volje, toliko da su i sami sveci izgledali kao da su činili više od moje vlastite Majke čineći djela koja su se više isticala. A ipak, što su najveći sveci pred mojom Nebeskom Mamom? Oni su tek male zvijezde u usporedbi s velikim suncem; i ako svijetle, uzrok tome je sunce. Ali iako nije činila zapanjujuća djela, Ona nije prestajala biti vidljivo veličanstvena i lijepa. Jedva dotičući zemlju bila je sva usredotočena na Vječnu Volju koju je s velikom ljubavlju i snagom osvojila i privukla na zemlju - onu Volju koju je ljudski rod tako grubo prognao na Nebo. A Ona, sa svojom nutrinom potpuno uređenom u Božjoj Volji, nije gubila vrijeme: njene misli, otkucaji srca, dah ili bilo što drugo što je radila, sve je bilo poput čarobnih veza kojima je privlačila Vječnu Riječ na zemlju. I doista, pobijedila je i učinila najveće čudo koje nitko drugi nije mogao učiniti. To je i tvoje poslanje, kćeri moja: očaravati me i vezivati svojom

nutrinom, potpuno uređenom u Vrhovnoj Volji tako da je privučeš s Neba na zemlju kako bi bila poznata i imala život kako na Nebu tako i na zemlji. O svemu ostalom ne brini; onaj tko treba činiti veće stvari, nije potrebno da čini manje. Naprotiv, manji dio prepušta drugima kako bi svi mogli imati svoje poslanje. Ja dobro znam što je potrebno –vrijeme, mjesto i osobe - kako bih učinio poznatima svoja najveća djela, pa i kroz vanjska čuda. Što se tebe tiče ti samo nastavi svoj let u mojoj Volji, ispunjaj Nebo i zemlju, tako ćeš me toliko očarati da neću moći odoljeti a da ne učinim najveće čudo: da moja Volja zavlada posred stvorenja.”