KNJIGA NEBA 16. SVEZAK; 24. srpnja 1923.
Volja je riznica svih djela stvorenja.
Osjećala sam se vrlo potišteno zbog odsutnosti mog uvijek ljubljenog Isusa. Govorila sam u sebi: 'Za mene sve je završeno, koliko god ga tražim, ne dolazi. Kakva muka, kakvo mučeništvo!' No, dok sam tako razmišljala, moj ljubljeni Isus pokazao se raspet, ispružen nad mojom jadnom osobom i svjetlost koja je izlazila iz njegovog časnog čela govorila mi je:
'Kćeri moja, moja Volja sadrži čitavo moje Biće, i tko je posjeduje, posjeduje Mene više nego da ima moju stalnu prisutnost, jer moja Volja prožima sve, prodire i u najskrovitije kutke. Broji otkucaje srca i misli i postaje život najljepšeg dijela stvorenja, to jest njegove nutrine, iz koje kao iz izvora izviru vanjska djela, i tako čini stvorenje nerazdvojnim od ja; dok moja prisutnost, ako ne nađe moju Volju u duši, ne može postati život cijele njene nutrine i ona ostaje kao odvojena od Mene. Koliko su se duše, nakon što su uživale moje milosti i moju prisutnost, budući
da u njima nije bila punina moje Volje, njezina svjetlost, njezina svetost, ponovno strovalile u grijeh, sudjelovale u užicima, odijelile se od Mene, jer u njima nije bila ona Božja Volja koja čini dušu nedodirljivom za svaki grijeh, pa i najmanji. Zato se
najčišća, najsvetija i najuzvišenija djela oblikuju u onome tko posjeduje puninu moje Volje. Vidi, i u stvorenju prvenstvo drži njegova volja. Dakle, ako je volja prisutna, stvorenje ima život, a ako volje nema, ono je poput stabla koje ima deblo, grane, lišće,
ali nema plodova. Volja u stvorenju nije misao, ali daje život sposobnosti uma; nije oko, ali daje život pogledu, jer ako čovjek ima volju, oko želi vidjeti, želi spoznati stvari, u suprotnom kao da oko nema života. Volja nije riječ, ali daje život svakoj riječi; nije ruka, ali daje život djelovanju; nije korak, ali daje život hodu, nije ljubav, želja, osjećaj, ali daje život ljubavi, želji, osjećaju. Ali to nije sve, dok volja daje život svim ljudskim djelima, nakon što ih stvorenje izvrši, ona odlaze od njega, poput stabla puna plodova koje ostaje ogoljeno kad mu netko obere plodove. Međutim, pogledi koje je stvorenje uputilo, misli koje je oblikovalo, riječi koje je izgovorilo, djela koja je učinilo, ostaju kao zapečaćeni u volji.
Tako, ruka jest djelovala, ali to djelo ne ostaje u ruci - ono odlazi, tko zna kamo - ali u volji ono ostaje. Stoga, sve ostaje zapisano, oblikovano i zapečaćeno u ljudskoj volji. Ako je tako u ljudskoj volji samo zato što sam u nju posijao sjeme i sličnost s mojom Voljom, zamisli samo kakva je onda moja Volja u Meni samome, i što će biti ako stvorenje dopusti da ga moja Volja posjeduje