DRUGI SAT MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

DRUGI SAT  MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

OD 18 DO 19 SATI

 

Isus se oprašta od svoje Presvete Majke i kreće prema dvorani Posljednje večere

 

Priprava na razmatranje

Gospodine moj, Isuse Kriste, prostrta pred tobom ponizno molim tvoje premilostivo srce da me uvede u bolno razmatranje tvoje muke sve do smrti na križu. Razmatrat ću posljednja dvadeset i četiri sata tvojega zemaljskoga života, kada si iz ljubavi prema nama toliko trpio u svojemu predragocjenomu tijelu i u svojoj presvetoj duši.

Daj mi milost da u sućuti razumijem tvoju patnju i osjetim duboku ljubav prema tebi dok budem razmatrala prvi sat tvoje muke (od 18 do 19 sati). A za one sate tvoje muke koje sada ne mogu razmatrati prikazujem ti volju da to činim u svim satima tijekom kojih se budem posvećivala svojim dužnostima ili spavala.

Milosrdni Gospodine, primi ovu moju nakanu koju ti iz ljubavi prikazujem i daj da ona bude na dobrobit meni i svim dušama kao da je potpuno ispunjeno ono što sam toliko željela učiniti.

Zato ti zahvaljujem, moj Isuse, što me po molitvi pozivaš da se sjedinim s tobom. U želji da ti što više ugodim, preuzimam na se tvoje misli, tvoj jezik i tvoje srce želeći moliti posve sjedinjena s tvojom svetom Voljom i s tvojom ljubavlju.

I dok širim ruke da te zagrlim, polažem glavu na tvoje srce i započinjem razmatrati zazivajući pomoć tvoje presvete Majke i svojega anđela čuvara.

Izmoliti:

- Zdravo Marijo presvetoj Djevici

- Slava Ocu svetom anđelu čuvaru i

- Pokoj vječni za svete duše u čistilištu (posebno za one koje moraju ispaštati sve do kraja svijeta, za koje se također namjenjuju ove moćne molitve i mogući oprosti.

Moj ljubljeni Isuse, dok s tobom sudjelujem u tvojim bolima i bolima tvoje žalosne Majke, vidim da si odlučio poći onamo kamo te poziva Očeva Volja. Ljubav između Sina i Majke tolika je da vas čini nerazdvojnima. Stoga ti ostavljaš sebe u srcu svoje Majke, a Kraljica, blaga Majka, polaže sebe u tvoje srce. Inače, bilo bi vam nemoguće rastati se.

Zatim, uzajamno blagoslovivši jedno drugo, svojoj Majci daješ posljednji poljubac da je ojačaš u gorkim patnjama koje je očekuju. Udjeljuješ joj posljednji Zbogom i odlaziš.

Blijedilo tvoga lica, tvoje drhtave usne i glas koji se lomi, kao da ćeš zaplakati dok joj izgovaraš zbogom—ah, sve to mi govori koliko je ljubiš i koliko trpiš zato što je ostavljaš!

Ipak, da biste ispunili Očevu Volju, podlažete se svemu, sa srcima sjedinjena u jedno, želeći time dati zadovoljštinu za one koji ne uspijevaju nadvladati nježnosti i privrženosti prema rodbini i prijateljima, kao ni navezanosti koje su katkada dopuštene i svete, te zbog toga zanemaruju ispuniti svetu Božju Volju i odgovoriti na poziv na svetost koji im Bog upućuje.

Koliku ti bol nanose te duše koje iz svoga srca odbacuju tvoju ljubav, zadovoljavajući se ljubavlju stvorenja!

Ljubljeni moj Isuse, dok zajedno s tobom dajem zadovoljštinu, dopusti mi da ostanem uz tvoju Majku, da je tješim i podupirem dok ti odlaziš. Zatim ću ubrzati korake da te sustignem.

Ali jako mi je bolno gledati ožalošćenu Majku kako drhti; tolika je njezina patnja da, pokušavajući ti reći zbogom, glas joj zastaje na usnama, ne može izgovoriti ni riječ. Gotovo da gubi svijest, i u tom zanosu ljubavi govori :

"Sine moj, Sine moj, blagoslivljam te! Kakav gorak rastanak—okrutniji od svake smrti!"

I od boli više ne može govoriti pa ostaje nijema.

Neutješna Kraljice, dopusti mi da te poduprem, obrišem ti suze i suosjećam s tobom u tvojoj gorkoj boli. Majko moja, neću te ostaviti samu. Povedi me sa sobom i pouči me, u ovom tako bolnom času za tebe i Isusa, što mi je činiti. Pouči me kako ga braniti, kako ga tješiti i davati zadovoljštinu, pa i ako budem morala položiti vlastiti život za njegovu obranu.

Ne, neću se maknuti ispod tvoga plašta. Na tvoj ću znak poletjeti k Isusu i odnijeti mu tvoju ljubav, tvoju nježnost i tvoje poljupce zajedno sa svojima. Stavit ću ih u svaku njegovu ranu, u svaku kap njegove krvi, u svaku bol i uvredu, kako bi u svakoj patnji kada osjeti poljupce i ljubav svoje Majke, našao olakšanje.

Zatim ću se vratiti pod tvoj plašt donoseći ti njegove poljupce za utjehu tvome probodenom srcu.

Majko moja, srce mi snažno kuca—želim poći k Isusu. I dok ti ljubim majčinske ruke, blagoslovi me kao što si i njega blagoslovila i dopusti mi da odem k Isusu.

Moj slatki Isuse, ljubav me vodi tvojim stopama i sustižem te dok prolaziš ulicama Jeruzalema sa svojim ljubljenim učenicima. Gledam te: još si uvijek blijed; tvoj je glas blag, ali žalostan – toliko da slama srce tvojim učenicima koji su zbog toga potreseni.

Govoriš: „Posljednji put prolazim sam ovim putovima; sutra ću njima prolaziti vezan, vučen, okružen tisućama pogrda.“

Pokazujući mjesta na kojima ćeš biti najviše izrugan i izranjen, nastavljaš:

„Moj se život približava zalasku, poput sunca koje upravo zalazi. Sutra u ovo doba više me neće biti. No poput sunca, uskrsnut ću trećega dana.“

Na tvoje su se riječi apostoli ražalostili i zanijemjeli – ne znaju što bi ti odgovorili. A ti dodaješ:

„Hrabro! Ne klonite duhom! Ja vas ne napuštam – bit ću uvijek s vama. No potrebno je da umrem za dobro svih vas.“

Dok to govoriš, vidim da si potresen. Drhtavim glasom nastavljaš ih poučavati. I prije nego što uđeš u dvoranu Posljednje večere, gledaš kako sunce zalazi, baš kao što se i tvoj život gasi. Svoje korake prikazuješ Ocu kao zadovoljštinu za one koji se nalaze na zalasku života i daješ im milost da umiru u tebi. Time daješ zadovoljštinu za sve one koji, unatoč razočaranjima i patnjama života, ostaju tvrdokorni i ne žele ti se predati.

Zatim ponovno gledaš Jeruzalem – središte tvojih čudesa i ljubavi tvoga srca. A on ti, zauzvrat, već priprema križ, oštri čavle i sprema se počinit bogoubojstvo. Drhtiš, srce ti se slama i oplakuješ njegovu propast.

Time daješ zadovoljštinu za mnoge posvećene duše koje si s tolikom ljubavlju želio oblikovati kao čudesa svoje ljubavi, a koje, nezahvalne i nevjerne, nanose ti najdublje boli.

Želim zajedno s tobom davati zadovoljštinu kako bih ublažila rane tvoga srca.

Ali vidim kako si zaprepašten pri pogledu na Jeruzalem. Odvraćaš pogled i ulaziš u dvoranu Posljednje večere.

Ljubavi moja, privini me na svoje srce, da tvoje gorčine postanu moje i da ih prikažem zajedno s tobom. A ti, milostivo pogledaj moju dušu, izlije na nju svoju ljubav i blagoslovi me.

Razmišljanja i odluke

Isus se spremno odvaja od svoje Presvete Majke, iako se njegovo srce razdire. Jesmo li i mi tako spremni žrtvovati, radi ispunjenja Božje Volje, i one osjećaje koji su najopravdaniji i najsvetiji? (Preispitajmo se osobito u trenucima kada ne osjećamo Božju prisutnosti niti duhovnu utjehu.)

Isus nije učinio ni jedan jedini korak uzalud. U svakome je proslavljao Oca i molio za spasenje duša. Stavljamo li i mi u svoje korake iste nakane kao Isus? Jesmo li spremni žrtvovati ih za slavu Očevu i za dobro duša?

Zamislimo da svaki naš korak polažemo u Isusove korake. Kao što on nije koračao uzalud, nego je u svojim koracima sabrao sve korake stvorenja da bi zadovoljio za svaki njihov pogrešan hod, darujući time Ocu potrebnu slavu i život svima koji su zalutali, tako i mi – ako hodamo u Isusovim koracima, s istom nakanom – možemo postati sudionici tog božanskog djela.

Hodamo li svojim putem skromno i sabrano, postajući tako primjer drugima?

Dok je ožalošćeni Isus hodao, svako je malo upućivao koju riječ svojim apostolima, govoreći im o svojoj skoroj muci. A o čemu mi razgovaramo? Kada nam se pruži prilika, nastojimo li razgovarati o muci našega božanskog Otkupitelja?

Ljubljeni Isus, vidjevši apostole tužne i obeshrabrene, trudio se utješiti ih. Trudimo li se i mi u svojim razgovorima utješiti Isusa? Nastojimo li govoriti u Božjoj Volji u ulijevati u druge njegov Duh?

Isus odlazi u dvoranu Posljednje večere. Svoje misli, osjećaje, otkucaje srca, molitve, djela, hranu i posao – sve to trebamo staviti u Isusovo srce u trenutku kad nešto činimo. Tako će naša djela poprimiti božansko obilježje.

No budući da je teško uvijek zadržati tu božansku raspoloženost, jer duša teško može neprestano sjedinjavati svoja djela s njime, dovoljno je da to nadoknadi nakanom svoje dobre volje. Isus će to toliko cijeniti da će postati budni stražar nad svakom njezinom mišlju, svakom riječju i svakim otkucaju srca; sve će ih postaviti oko sebe i u sebe i gledat će ih s velikom ljubavlju kao plod dobre volje stvorenja.

A kada se duša, sjedinjena s njime, trudi činiti djela zajedno s Isusom, dobri Isus osjeća toliko privlačnosti prema toj duši da čini ono što i ona čini, pretvarajući njezina djela u božanska.

Sve je to djelo Božje dobrote, koja sve uzima u obzir, sve nagrađuje, pa i najmanje djelo učinjeno u Božjoj Volji, kako duša ni u čemu ne bi bila zakinuta.

Živote moj i sve moje! Neka tvoji koraci upravljaju mojima, i dok moje noge koračaju zemljom, neka moje misli budu u nebu!

Prikazanje i zahvala

Premili moj Isuse, ti si me pozvao da u ovome satu tvoje muke budem s tobom i ja sam se odazvala.

Učinilo mi se da te čujem kako tjeskobno i žalosno moliš i prikazuješ zadovoljštinu te kako ganuta i dirljiva glasa moliš i vapiš za spasenjem duša.

Nastojala sam te slijediti u svemu.

I sada, budući da te moram ostaviti zbog svojih uobičajenih obveza, osjećam dužnost reći ti "hvala" i "budi blagoslovljen!"

Da, Isuse, tisuću puta ponavljam "hvala ti" i "blagoslivljam te" za sve što si učinio i pretrpio za mene i za sve nas.

Hvalim te i blagoslivljam za svaku kap krvi i svaku suzu koju si prolio, za svaki uzdah, za svaki otkucaj srca, za svaki korak, za svaku riječ i pogled, gorčinu i uvredu koju si podnio.

Na sve što si učinio, na svaki tvoj čin, moj Isuse, želim staviti jedan moj "hvala ti" i jedan "blagoslivljam te".

Isuse, daj da iz cijeloga moga bića neprekidno izvire rijeka hvale i blagoslova, kako bih na sebe i na sve privukla rijeku tvojih blagoslova i zahvala.

Molim te, Isuse, privini me svome srcu i svojim presvetim rukama na svaku poru moga bića stavi svoj "blagoslivljam te" i daj da iz mene ne izlazi drugo doli trajni hvalospjev ljubavi prema tebi.

Zato želim ostati u tebi i slijediti te u svemu što budeš činio.

Štoviše, ti ćeš sam sve činiti u meni.

Sada ostavljam svoje misli u tebi da te brane od neprijatelja, darujem ti svoj dah da ti bude pratnja i društvo, darujem ti otkucaje svoga srca da ti kažem ljubim te i tako ti nadoknadim svu ljubav koju ti ne daju druga stvorenja.

Prikazujem ti kapi svoje krvi kao zadovoljštinu i da ti povratim slavu i čast koje ti uskraćuju tvoji neprijatelji svojim uvredama, pljuvačkama i pljuskama.

Prikazujem i cijelo svoje biće da ti bude zaštita.

Slatka moja ljubavi, iako se moram vratiti svojim dužnostima, ostajem u tvome srcu. Samo se bojim da iz njega ne iziđem, ali ti ćeš me čuvati u sebi, zar ne? Naši će se otkucaji sjediniti i stopiti u jedno, pa ćeš mi tako dati život, ljubav, usko i neraskidivo jedinstvo sa sobom.

Moj Isuse, ako opaziš da se udaljujem od tebe, neka se otkucaji tvoga srca ubrzaju u mome srcu, tvoje ruke neka me čvršće privinu, tvoje oči neka me pogledaju i zapale plamenovima ljubavi, tako da se, čim te osjetim, predam sjedinjenju s tobom.

Isuse moj, daj mi poljubac božanske ljubavi, zagrli me i blagoslovi. A ja cjelivam tvoje preslatko srce i ostajem u tebi.

Blagoslov Boga svemogućega, Oca i Sina i Duha Svetoga, sišao na nas i ostao vazda. Amen.