DJEVICA MARIJA U KRALJEVSTVU BOŽJE VOLJE – PODUKA PETA

 

Poduka peta

Kraljica neba u Kraljevstvu Božje Volje.
Posjet Hramu.
Marija kao uzor molitve.
Izgubljeni Isus. Radosti i boli.

Duša se obraća svojoj nebeskoj Majci

Sveta Majko, tvoja me majčinska ljubav sve snažnije doziva k sebi. Vidim da si u žurbi, spremna da odeš iz Nazareta. Povedi me sa sobom, a ja ću s najvećom pažnjom slušati tvoje uzvišene pouke.

Pouka Kraljice neba

Ljubljena kćeri, vidim koliko me želiš nasljedovati! Tvoje mi društvo i pažnja s kojom slušaš moje nebeske pouke pružaju čistu radost! Moje se srce raduje što mogu s tobom podijeliti neizmjerna bogatstva svoje baštine.  
Pogledaj sada čas Isusa, čas mene, i pozorno me slušaj. Ispričat ću ti događaj iz svog života koji mi je bio iznimno bolan, premda je imao sretan završetak. 

Da mi Božja Volja nije neprestano ulijevala svoju snagu i milost, umrla bih od boli.

Živjeli smo mirno u našoj kućici u Nazaretu, a moj ljubljeni Sin rastao je u mudrosti i milosti. Bio je neodoljiv – nježnošću, blagim glasom, sjajem svojih očiju, dragom prisutnošću cijelog svog Bića.

Doista, moj je Sin bio uistinu lijep – iznimno lijep!

Nedavno je navršio dvanaest godina kad smo, prema običaju, pošli u Jeruzalem proslaviti Pashu. Na put smo krenuli Isus, sveti Josip i ja. Dok smo sabrano hodali, moj bi Sin često prekidao tišinu govoreći nam o svome nebeskom Ocu i o ljubavi prema dušama koju je nosio u svom srcu.
Kada samo stigli u Jeruzalem, odmah smo pošli u Hram. Pali smo ničice, duboko se poklonili Bogu i dugo molili. Naša je molitva bila toliko žarka i sabrana da je otvarala nebesa, privlačeći pogled nebeskoga Oca i vezivala ga uz čovječanstvo. Bila je to molitva tolikoga žara da je ubrzala dolazak pomirenja između Boga i ljudi.
A sada, kćeri moja, dopusti da ti povjerim bol koja me još uvijek ranjava:

Koliki danas odlaze u crkvu moliti, a njihova se molitva zaustavlja na usnama – jer su im misli i srce  daleko od Boga! Koliki dolaze iz puke navike, samo da im vrijeme prođe! Takvi ne otvaraju nebo – oni ga zatvaraju.  

Koliko se svetogrđa događa u kući Božjoj! Koliko bi se nevolja moglo izbjeći, i kolike bi se kazne pretvorile u milosti, kad bi duše nastojale slijediti naš primjer!

Samo ona molitva koja izvire iz duše u kojoj kraljuje Božja Volja neodoljiva je Božjem srcu. Takva je molitva toliko snažna da ga može ganuti i izmoliti od njega najveće milosti.
Zato, budi pažljiva i trudi se živjeti u Božjoj Volji. Tvoja Majka, koja te ljubi, darovat će tvojoj molitvi snagu svoga moćnog zagovora.

Kad smo u Hramu ispunili sve što je Zakon propisivao i proslavili Pashu, pripremili smo se za povratak u Nazaret. 
U metežu mnoštva razdvojili smo se – ja sa ostala sa ženama, a Josip se pridružio muškarcima.

Osvrnula sam se oko sebe ne bih li ugledala Isusa, ali kako ga nisam vidjela, pomislila sam da je s Josipom. No kad smo stigli na dogovoreno mjesto, a njega nije bilo, obuzeo nas je strah i tjeskoba. Zanijemjeli smo od boli.  
Shrvani, odmah smo se vratili u Jeruzalem, nestrpljivo pitajući svakoga koga smo susretali: "Molim vas, jeste li vidjeli našeg Sina, Isusa? Ne možemo živjeti bez njega!"

Plačući, opisivali smo ga:  
"Prekrasan je! Njegove predivne plave oči zrače svjetlom i prodiru u srce. Njegov pogled očarava, zarobljava, privlači. Njegovo je čelo plemenito, lice neizrecivo lijepo. Glas mu je blag, prodire do srca i blaži svaku gorčinu. Kosa mu je valovita i zlatna poput najfinijeg zlata čini ga sjajnim i milim. Sav je prožet svetošću, dostojanstvom i veličanstvom. On je najljepši medu sinovima ljudskim!"
Ipak, nitko nije znao ništa reći. Bol koju sam osjećala postajala je sve dublja plakala sam gorko. U mojoj su se duši neprestano otvarale nove rane koje su me izjedale u smrtnoj boli.
Draga kćeri, Isus je bio moj Sin, ali i moj Bog – zato je i moja bol bila božanskog reda, toliko duboka i silna da je nadilazila svaku drugu moguću bol.
Da me Božja Volja nije neprestano podupirala, umrla bih od tuge.

Budući da smo ostali bez ikakvog traga, obratila sam se anđelima oko sebe:
 
"Recite mi, gdje je moj ljubljeni Isus? Kamo da pođem kako bih ga pronašla?. Dovedite mi ga, nosite ga na svojim krilima u moj zagrljaj! Anđeli moji, smilujte se mojim suzama. Pomozite mi donesite mi Isusa!" Ali sve su potrage bile uzaludne. Vratili smo se u Jeruzalem. Nakon tri dana najgore patnje, suza, tjeskobe i straha  ušli smo u Hram.

Pogledom sam tražila svuda, kad – iznenada, preplavljena radošću  ugledala sam svoga Sina među učiteljima Zakona. Govorio je s takvom mudrošću i dostojanstvom da su svi slušatelji ostali zaneseni i zadivljeni. 

Čim sam ga ugledala vratio mi se život. Odmah sam spoznala dublji razlog njegova nestanka.

A sada poslušaj, kćeri ljubljena! U ovom otajstvu moj je Sin želio dati pouku i tebi i meni. Misliš li da nije mario za moju bol? Naprotiv – moje suze, potraga i gorka patnja odjekivale su u njegovu srcu. Ali tada je on, Majku koju toliko ljubi, prikazao Božjoj Volji, da mi pokaže kako ću i ja jednoga dana morati žrtvovati njegov život Volji Svevišnjega.
U toj neizrecivoj boli nisam zaboravila ni tebe, ljubljena moja! Znajući da će ti ovaj trenutak služiti kao primjer, čuvala sam ga kao dar za tebe – da bi i ti, kada dođe vrijeme, mogla prikazati sve Bogu, u svetoj Božjoj Volji.

Kad je Isus završio govor, prišli smo mu s poštovanjem i blago ga ukorili:
 
"Sine, zašto si nam to učinio?'"  

A on nam, s božanskim dostojanstvom odgovori:
"Zašto ste me tražili? Zar niste znali da sam došao na svijet proslaviti Oca svojega?"  

Razumjeli smo duboko značenje njegovih riječi i poklonili se Božjoj Volji u njima. Potom smo se vratili u Nazaret.

Kćeri mojega srca, poslušaj!  
Kad sam izgubila Isusa, moja je bol bila neizmjerna. A još je veća bila kad sam u duhu već vidjela kako ćeš se i ti izgubiti.  

Znajući da ćeš se udaljiti od Božje Volje, osjećala sam kao da gubim i Sina i kćer. Tako je moje majčinstvo bilo dvostruko ranjeno.

Kćeri moja, kad god budeš u napasti činiti svoju, a ne Božju Volju, sjeti se da time gubiš i Isusa i mene – i strmoglavljuješ se u kraljevstvo bijede i grijeha.  
Zato drži riječ koju si mi dala: da ćeš uvijek ostati sjedinjena sa mnom – i ja ću ti isprositi milost da više nikada ne podlegneš svojoj volji, nego da uvijek živiš u Božjoj Volji. 

Duša

Sveta Majko, drhtim pri pomisli u kakav me ponor može baciti moja volja. Zbog nje te mogu izgubiti! Mogu izgubiti Isusa i sva nebeska dobra!
 
Majko, ako mi ne pomogneš, ako me ne okružiš svjetlom i snagom Božje Volje, osjećam da neću moći ustrajati.  

Zato svoju nadu polažem u tebe – u tebe se uzdam i sve od tebe očekujem.  Amen.

Cvjetić

Danas, u znak suosjećanja s boli koju sam proživjela ta tri dana bez Isusa, izmoli tri Zdravomarije.

Usklik

Sveta Majko, daj da zauvijek izgubim svoju volju, i da živim samo u Božjoj Volji!