DJEVICA MARIJA U KRALJEVSTVU BOŽJE VOLJE – PODUKA ČETVRTA

 

Kraljica neba u Kraljevstvu Božje Volje.

Nova zvijezda svojim nježnim sjajem poziva mudrace da se poklone Isusu.

Sveta tri kralja.

Duša se obraća svojoj nebeskoj Majci

Evo me ponovno, sveta Majko, u tvome krilu. Tvoje lice, tvoja ljepota i Djetešce koje držiš u naručju toliko me privlače da se ne mogu odvojiti od tebe. Danas mi se činiš još ljepšom, pa čak i uzvišenijom zbog patnje koju si proživjela pri Isusovu obrezanju. Tvoj blagi pogled pun ljubavi gleda u daljinu, kao da iščekuješ drage goste. U srcu nosiš neizmjernu čežnju da svijetu objaviš Isusa. Ostat ću kraj tebe, slušajući tvoje svete pouke, da bih mogla bolje upoznati Isusa i još ga više ljubiti.

Pouka Kraljice neba

Najdraža kćeri, u pravu si kažeš da sam ljepša. Gledajući obrezanje svoga Sina i krv koja je potekla iz njegove rane, zavoljela sam tu krv i tu ranu, te sam postala dvostruka Majka – Majka svoga Sina i Majka njegove krvi i boli.

Pred Bogom sam time zadobila dvostruko pravo majčinstva i dvostruko pravo na milosti – za sebe i za cijelo čovječanstvo. Zato me vidiš ljepšom.

Kćeri moja, kako je lijepo činiti dobro i trpjeti u miru, iz ljubavi prema onome koji nas je stvorio! To veže Boga s dušom i ispunja je tolikom milošću i ljubavlju da je potpuno preplavljuje.

Takva ljubav i milost ne mogu mirovati – one žele doći do svih, žele se darovati, žele otkriti svima onoga koji se do kraja predao. Zato sam željela svima objaviti svoga Sina.

Blagoslovljeno dijete! Bog, koji ništa ne uskraćuje onima koji ga ljube, na nebu je uzdigao novu zvijezdu, svjetliju i ljepšu od svih drugih. Svojim tihim sjajem tražila je poklonike, poručujući cijelom svijetu:

"Rođen je onaj koji je došao spasiti vas! Dođite, poklonite mu se i upoznajte ga kao svoga Spasitelja!"

Ali, o ljudske nezahvalnosti! Među tolikima, samo su trojica obratila pozornost – i, ne obazirući se na za žrtve, odlučno su krenuli za zvijezdom. Dok ih je ona vodila putem, moje su molitve, ljubav, uzdasi i milosti – kojima sam žarko željela da svi upoznaju nebesko Djetešce, dugo iščekivano kroz vjekove – poput mnoštva nevidljivih zvijezda silazile u njihova srca. Osvjetljavale su njihove misli, vodile njihovu nutrinu, tako da su, iako ga još nisu upoznali, osjećali kako već ljube onoga koga traže. Ubrzali su korak kako bi što prije stigli i vidjeli onoga kojega je njihovo srce već ljubilo.

Moje majčinsko srce radovalo se vjernosti, spremnosti i žrtvi trojice mudraca koji su ga došli upoznati i pokloniti mu se. No, ne mogu ti sakriti bol koju nosim: od tolikih – samo trojica! I kroz povijest ta se bol neprestano ponavlja – bol zbog ljudske nezahvalnosti!

Moj Sin i ja neprestano uzdižemo zvijezde – jednu ljepšu od druge – da pozovemo ljude: jedne da upoznaju svoga Stvoritelja, druge da kroče putem svetosti, treće da se dignu iz grijeha, a neke da budu hrabri i požrtvovni! Želiš li znati što su te zvijezde?

Bolni susret je zvijezda.
Istina koju spoznamo – zvijezda.
Ljubav koja nije uzvraćena – također je zvijezda.

Neuspjeh, bol, razočaranje, pa čak i iznenadna sreća – sve su to zvijezde koje osvjetljuju ljudsku pamet i miluju dušu. Sve te zvijezde vode dušu prema nebeskom Djetešcu koje drhti od hladnoće, umire od ljubavi i traži utočište u srcima kako bi ga sva srca upoznala i ljubila.

Ali, jao! Ja, koja sam ga držala u naručju, uzalud sam čekala da mi te zvijezde dovedu duše da Isusa položim u njihova srca.

Moje majčinstvo ostaje sputano. Jer, iako sam Isusova majka, ne mogu biti majka svih ljudi ako duše ne dolaze k meni i ne traže Isusa. Zvijezde se skrivaju, a oni ostaju u "Jeruzalemima" ovoga svijeta – bez Isusa. Kako to boli, kćeri moja! Kako boli!

Potrebne su vjernost, spremnost i žrtva da bi se slijedile zvijezde. A kad u duši zasja Sunce Božje Volje – koliko je pažnje potrebno! Jer, ako je nema, duša ostaje u tami vlastite volje.

Kad su sveti mudraci ušli u Jeruzalem, zvijezda je nestala, izgubili su je iz vida. Ipak, nisu prestali tražiti Isusa. Čim su izišli iz grada, zvijezda se opet pojavila i, obasjavajući ih radošću, povela ih prema betlehemskoj špilji.

Dočekala sam ih s majčinskom ljubavi. Drago Djetešce ih je promatralo s božanskom nježnošću i uzvišenošću. Njegovo Božanstvo prosijavalo je kroz njegovo Čovještvo. Poklonili su se, kleknuli i, zaneseni, promatrali njegovu nebesku ljepotu. Prepoznali su ga kao pravoga Boga! Bili su toliko zadivljeni da je Djetešce moralo povući svoje Božanstvo u svoje Čovještvo – inače se ne bi mogli odvojiti od njega.

Kad su došli k sebi, prinijeli su Isusu zlato svojih duša, tamjan svoje vjere i klanjanja te smirnu cijeloga svog bića – i svake žrtve koje bi Isus od njih mogao zatražiti. Ti izvanjski darovi – zlato, tamjan i smirna bili su znak i slika onoga što su prinijeli iznutra. 

Ali moje majčinsko srce još nije bilo zadovoljno. Htjela sam im položiti Djetešce u naručje. I oh! S koliko su ga ljubavi privinuli na grudi! U sebi su osjećali predokus raja!

Taj je čin bio znak: moj Sin je time povezao sve poganske narode s Bogom, dao pravo na otkupljenje svim ljudima i označio povratak vjere svim narodima. Sebe je postavio za Kralja nad kraljevima. Oružjem svoje ljubavi, svojih patnji i suza zavladao je nad svima, pozivajući na zemlju Kraljevstvo svoje Volje.

A ja – tvoja Majka, bila sam prvi apostol. Poučila sam ih, ispripovijedala im otajstvo svoga Sina i njegovu žarku ljubav. Zamolila sam ih da ga svima objave. Kao Majka i Kraljica svih apostola, blagoslovila sam ih i dala da ih i Djetešce blagoslovi. Radosni i ganuti do suza, vratili su se u svoje zemlje.

No, nisam ih napustila – slijedila sam ih majčinskom ljubavlju. A u srcima su osjećali Isusa. Bio je to moj dar. Kako su samo bili sretni!

Znaš, kćeri moja, osjećam se pravom Majkom tek kad vidim da moj Sin ima vlast i vječni dom u srcima koja ga traže i ljube.

Još nekoliko riječi tebi, kćeri moja:

Ako želiš da ti budem prava Majka, dopusti mi da položim Isusa u tvoje srce. Tvoja će ga ljubav usrećiti! Hranit ćeš ga hranom njegove Volje – jer on ne traži drugu hranu. Odjenut ćeš ga svetošću svojih djela. Ja ću tada boraviti u tvome srcu i zajedno s tobom ponovno podizati svoga Sina. Bit ću njegova i tvoja Majka – i osjećat ću čistu radost istinske majčinske plodnosti.

Znaj: ni najljepša djela, ako ne proizlaze iz Isusa koji prebiva u srcu, ne mogu me usrećiti – jer nemaju u sebi život mog ljubljenog Sina. 

Duša se obraća svojoj nebeskoj Majci

Sveta Majko, zahvaljujem ti što si u moje srce položila nebesko Djetešce! Kako sam sretna! Molim te, zaogrni me svojim plaštem, da u svemu gledam samo Isusa, koji prebiva u mom srcu. Neka cijelo moje biće bude jedno jedino djelo ljubavi u Božjoj Volji.

Daj da Isus u meni neprestano raste, sve dok ne budem potpuno ispunjena njime – i da postanem tek veo koji ga skriva.

Cvjetić

Danas, meni u čast, dođi tri puta poljubiti nebesko Djetešce! Daruj mu zlato svoje volje, tamjan svojih klanjanja i smirnu svojih patnji. Zamoli me da ga položim u tvoje srce.

Usklik

Nebeska Majko, sakrij me u hram Božje Volje, da ondje mogu hraniti svoga ljubljenog Isusa.“