BLAŽENA DJEVICA MARIJA U KRALJEVSTVU BOŽJE VOLJE- ŠESNAESTI DAN

Kraljica Neba u Kraljevstvu Božje Volje nastavlja svoj život u Hramu i oblikuje novi dan, kako bi svanulo blistavo Sunce Božje Riječi na zemlji.

Duša se obraća svojoj Nebeskoj Majci

Majčice moja preblaga, osjećam kao da si mi ukrala srce! Trčim k tebi, Majko moja, jer ti držiš moje srce u svome, kao zalog moje ljubavi, a na mjesto moga srca želiš položiti Božju Volju, kao zalog svoje majčinske ljubavi. Zato dolazim u tvoj zagrljaj, da me, kao svoje dijete, pripraviš, poučiš i učiniš sa mnom što god želiš. Stoga te molim: ne ostavljaj nikada svoje dijete samo, nego me uvijek, uvijek, drži uza se.

Pouka Kraljice Neba

Ljubljena moja kćeri, oh, kako žarko želim da uvijek budeš uza me! Željela bih biti tvoj dah, otkucaj tvoga srca, rad tvojih ruku i korak tvojih nogu - samo da preko mene osjetiš kako je u meni djelovala Božja Volja. Htjela bih izliti u tebe sam njezin Život! O, kako je sladak, ljubak, očaravajući i zadivljujući taj Život! O, kako bi me dvostruko usrećila kada bi i ti, kćeri moja, bila posve pod vlašću toga Božanskog Fiata, koji je oblikovao svu moju sreću, moje blaženstvo i moju slavu. A sada budi pozorna i poslušaj svoju Majku koja s tobom želi podijeliti svoju sudbinu. Nastavila sam svoj život u Hramu, ali Nebo je i dalje bilo otvoreno za mene. Mogla sam odlaziti onamo kad god sam htjela, slobodno sam mogla uzlaziti i silaziti. U Nebu je bila moja Božanska Obitelj, i žarko sam čeznula i uzdisala da ostanem s Njima. Božanske Osobe očekivale su me s velikom ljubavlju da bi razgovarale sa mnom, da bi se radovale i učinile me još sretnijom, ljepšom i milijom u njihovim očima. Uostalom, nisu me stvorili da bi me držali daleko od Sebe, ne, ne! Željeli su uživati u meni kao u svojoj kćeri, željeli su čuti moje riječi, koje, pokretane Božjom Voljom, imaju moć uspostaviti mir između Boga i stvorenja. Radovali su se što ih njihova malena kći pobjeđuje i što od nje čuju ponovljene zazive: "Neka siđe, neka siđe Riječ na zemlju!" Mogu reći da me samo Božanstvo pozivalo, i ja bih trčala, letjela k Njima. Budući da nikad nisam činila svoju ljudsku volju, moja im je prisutnost uzvraćala ljubav i slavu velikog djela Stvaranja. Zato su mi povjerili tajnu o povijesti ljudskoga roda, a ja sam neprekidno molila da između Boga i čovjeka zavlada mir. A sada, kćeri moja, znaj da je ljudska volja sama sebi zatvorila Nebo. Zbog toga joj nije bilo dopušteno prodrijeti u nebeske predjele niti imati prisni odnos sa svojim Stvoriteljem. Štoviše, ljudska volja je jako udaljila čovjeka od Onoga koji ga je stvorio. Čim se čovjek odijelio od Božje Volje, postao je plašljiv, nesiguran i izgubio je vlast nad samim sobom i nad svim stvorenjem. Svi su elementi, budući da su ostali pod vlašću Božanskog Fiata, zadržali nadmoć nad čovjekom i mogli su mu nauditi. Čovjek se počeo svega bojati. Zar ti se čini malenim, kćeri moja, da onaj koji je bio stvoren kao kralj, kao vladar svega stvorenoga, odjednom se počeo bojati Onoga koji ga je stvorio? Čudno je to, kćeri moja, gotovo protivno naravi, da se dijete boji svoga Oca, jer je prirodno da se rođenjem djeteta rađa ljubav i povjerenje između oca i sina. To se može nazvati prvim nasljeđem sina i prvim očinskim pravom. Tako je Adam, postupivši po svojoj volji, izgubio baštinu svoga Oca, izgubio je svoje Kraljevstvo i postao ruglo svega stvorenja. Kćeri moja, poslušaj svoju Majku i dobro promisli koliko je veliko zlo ljudska volja. Ona dušu lišava vida i čini je slijepom, tako da za jadno stvorenje sve postaje tama i strah. Stoga, stavi ruku na srce i prisegni svojoj Majci da ćeš radije umrijeti nego činiti svoju volju. Ja, koja nikada nisam činila svoju volju, nikada nisam osjećala strah pred svojim Stvoriteljem. Kako bih ga se mogla bojati, kad me je On toliko

ljubio? Njegovo se Kraljevstvo toliko širilo u meni da sam svojim djelima oblikovala novi dan u kojem će na zemlji svanuti novo sunce Vječne Riječi. Kad sam vidjela da taj dan sviće, umnažala sam svoje molitve da dođe željno iščekivani dan mira između Neba i zemlje. Sutra ću te čekati da ti ispričam još jedno iznenađenje iz svoga zemaljskog života.

Duša

Uzvišena Majko moja, kako su mile i blage tvoje pouke! O, kako mi jasno daju shvatiti veliko zlo moje ljudske volje! Ah, koliko sam puta i ja u sebi osjetila strah, nesigurnost i udaljenost od svoga Stvoritelja! To je bila moja ljudska volja koja je vladala u meni, a ne Božja! Zato sam osjećala njezine žalosne posljedice. Stoga, ako me ljubiš kao svoje dijete, uzmi moje srce u svoje ruke i ukloni iz njega strah i nesigurnost koje mi priječe da poletim svojemu Stvoritelju. Na njihovo mjesto položi onaj Fiat koji toliko ljubiš i želiš da kraljuje u mojoj duši.

Cvjetić

Danas, meni u čast, položi u moje ruke sve svoje nemire, strahove i nepovjerenje, da ih sve pretvorim u Božju Volju. Reci tri puta: "Majko moja, učini da Božja Volja kraljuje u mojoj duši."

Usklik

Majčice moja, ufanje moje, oblikuj u mojoj duši dan Božje Volje.