BLAŽENA DJEVICA MARIJA U KRALJEVSTVU BOŽJE VOLJE-JEDANAESTI DAN

Kraljica Neba u Kraljevstvu Božje Volje u prvim godinama svog zemaljskog života oblikuje presjajnu zoru da bi u srcima osvanuo dugo očekivani dan svjetla i milosti.

Duša se obraća Djevojčici Kraljici

Evo me opet pokraj tvoje kolijevke, Nebeska Majčice. Moje se malo srce osjeća očarano tvojom ljepotom i ne može odvojiti pogled od tako rijetke ljepote. Kako je blag tvoj pogled! Pokreti tvojih malih ruku zovu me da te zagrlim i privijem se uz tvoje Srce, preplavljeno ljubavlju. Sveta Majčice, daj mi svoje plamenove ljubavi da spale moju volju, kako bih te mogla obradovati i živjeti s tobom po

Božjoj Volji.

Pouka Kraljice Neba

Kćeri moja, da samo znaš koliko se moje majčinsko Srdašce raduje kad me slušaš pored moje kolijevke! Tada se doista osjećam istinskom Kraljicom i Majkom, jer kada si uz mene nisam majka bez poroda, niti kraljica bez naroda. Imam svoju ljubljenu kćer koja me toliko voli i koja želi da joj osobno budem Majka i Kraljica. Zato ti donosiš radost svojoj Majci, osobito kad dolaziš u moje krilo da te učim kako živjeti u Kraljevstvu Božje Volje. Za mene, tvoju Majku, najveća je slava, čast i radost što ima dijete koje želi živjeti sa mnom u tom tako svetom Kraljevstvu. Stoga me pozorno slušaj, draga moja kćeri, i ja ću nastaviti pripovijedati o čudu svojega rođenja. Moju su kolijevku okruživali Anđeli i pjevali mi uspavanke, kao svojoj uzvišenojKraljici. A budući da sam od svoga Stvoritelja bila obdarena razumom i znanjem, izvršavala sam svoju dužnost: svojim razumom i svojim tepajućim, djetinjim glasom, klanjala sam se Presvetom Trojstvu. Moja je ljubav prema tako svetom Veličanstvu bila toliko silna da sam osjećala kako malakšem, čeznula sam da se nađem u naručju Božanstva da primim njihove zagrljaje i uzvratim im svojima. I gle, Anđeli - budući da su moje želje za njih bile zapovijedi - uzeše me, i noseći me na svojim krilima, donesoše me u zagrljaj ljubavi Nebeskog Oca. O, s koliko ljubavi su me Božanske Osobe čekale! Dolazila sam iz progonstva i ti kratki rastanci između mene i Njih uvijek bi nanovo rasplamsavali ljubav. Oni su me obasipali darovima, a ja sam pronalazila nove načine da molim milost i milosrđe za svoju djecu koja su, živeći u progonstvu, trpjela udarce Božje Pravde. Rastapajući se sva u ljubavi, govorila sam im: "Klanjanja dostojno Trojstvo, tako sam sretna, osjećam se Kraljicom, ne znam što znači nesreća ni ropstvo. Štoviše, po vašoj Volji koja kraljuje u meni, tolika je moja radost i blaženstvo da ih, malena kakva jesam, ne mogu sve obuhvatiti. Ali usred tolikoga blaženstva, u mojem malenom Srcu osjećam i jednu žilu duboke gorčine: osjećam u njemu svoju nesretnu djecu, robove njihove buntovne volje. Smiluj se, Oče Sveti, smiluj se! Daj da moja radost bude potpuna. Usreći ovu djecu koju više nego majka nosim u svom majčinskom Srcu! Pošalji Vječnu Riječ na zemlju i sve će biti pomireno! A ja neću sići s tvojega očinskog krila sve dok mi ne predaš pismo milosti kako bih svojoj djeci mogla donijeti radosnu vijest njihova otkupljenja." Moje su molitve ganule Boga. Obasipajući me novim darovima, Božanske Osobe su mi rekle: "Vrati se u svijet i nastavi sa svojim molitvama. Proširi Kraljevstvo naše Volje u svim svojim djelima, i u pravo vrijeme udovoljit ćemo ti." No, nisu mi otkrili ni kada ni gdje će Vječna Riječ sići. I tako sam sišla s Neba samo da ispunim Božju Volju. Bila je to moja najveća žrtva. Ali učinila sam je dragovoljno, dajući Božjoj Volji potpunu vlast nad

sobom. Poslušaj me sada, kćeri moja. Koliko me je koštala tvoja duša! Toliko da mi je zagorčala beskrajni ocean mojih radosti i blaženstava. Svaki puta kada postupaš po svojoj volji postaješ ropkinja i osjećaš se nesretnom. A ja, kao tvoja Majka, osjećam u svome Srcu tvoju nesreću. Oh, kako je bolno imati nesretnu djecu! I zato ti na srcu iznad svega treba biti da vršiš Volju Božju. Vidiš da sam ja čak sišla s Neba kako moja volja ne bi na trenutak u meni zavladala. Sada, kćeri moja, nastavi me slušati. Tvoja prva dužnost u svemu što činiš je da se najprije pokloniš svome Stvoritelju, da ga spoznaš i da ga ljubiš. Time se stavljaš  u red stvaranja, i priznaješ Onoga koji te stvorio. To je najsvetija dužnost svakog stvorenja: priznati svoj izvor. Znaj da su moji odlasci na Nebo, moji silasci i moje molitve stvarali zoru oko

mene. Ta se zora širila po cijelome svijetu i obavila srca moje djece kako bi ih pripremila na svitanje najsvjetlijeg dana, dana dolaska Božje Riječi na zemlju.

Duša

Nebeska Majčice, ushićena sam dok te promatram, tek rođenu, kako mi daješ svete pouke. Shvaćam koliko me ljubiš, čak toliko da sama postaješ žalosna zbog mene. O, sveta Majko, koja me toliko ljubiš, učini da u moje srce siđu snaga,ljubav i radost koje te preplavljuju. Neka me one ispune do kraja, tako da mojavolja ne pronađe ni najmanje mjesto u meni, pa da se mirno povuče i prepustisvoje mjesto vladanju Božje Volje.

Cvjetić

Danas ćeš se, meni u čast, tri puta pokloniti svome Stvoritelju, govoreći tri puta "Slava Ocu", u znak zahvalnosti za milost što mi je toliko puta dopustio pristupitik k Njemu i boraviti u njegovoj prisutnosti.

Usklik

Nebeska Majko, učini da u mojoj duši svane zora Božje Volje.