Šesta vazmena nedjelja
Razmišljanje uz šestu vazmenu nedjelju
Draga braćo i sestre, Fiat!
U ovom uskrsnom
vremenu Božja nas Riječ neprekidno navodi na način života koji je sukladan
zajedništvu s Uskrslim. Današnje evanđelje
nam donosi Isusov naputak: “Ostanite u mojoj ljubavi” (Iv 15,9): ostati
u Isusovoj ljubavi. Živjeti u struji Božje ljubavi, trajno se u njoj nastaniti - uvjet je da naša ljubav na tom putu ne izgubi svoj žar i odvažnost. Poput Isusa
i u Njemu, i mi moramo sa zahvalnošću prihvatiti ljubav koja dolazi od Oca i
ostati u toj ljubavi, nastojeći izbjeći da nas sebičnost i grijeh odvoje od nje.
To je zahtjevan projekt, ali nije nemoguć.
Prije svega, važno je shvatiti da Kristova ljubav nije
površan osjećaj, ne; to je temeljni stav srca koji se očituje u življenju kako On
želi. Doista, Isus kaže: “Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u
mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi
njegovoj .” (Iv 15,10) Ljubav se ostvaruje u svakodnevnom životu u
stavovima, u djelima. U suprotnom, to je samo iluzija. To su riječi, riječi,
riječi: to nije ljubav. Ljubav je konkretna, svakodnevna. Isus traži od nas da
slijedimo njegove zapovijedi, koje su sažete u sljedećem: " ljubite
jedni druge kao što sam ja vas ljubio " (Iv 15,12).
Kako ovu ljubav koju nam daje uskrsli Gospodin podijeliti s
drugima? Isus nam je mnogo puta pokazao tko je onaj „drugi“ kojeg treba
voljeti, ne riječima nego djelima. To je osoba koju sretnem na ulici i koja me
svojim licem i svojom pričom izaziva; to je onaj koji me svojom prisutnošću prisiljava
da ostavim svoje interese i svoje sigurnosti; to je onaj koji čeka moju
spremnost da slušam i da zajedno prođemo dio puta. Otvorenost prema svakom
bratu i sestri, tko god oni bili i kakva god bila njihova situacija, počevši od
onih koji su mi bliski u obitelji, u zajednici, na poslu, u školi... Na taj
način, ako ostanem povezan s Isusom, njegova ljubav može doprijeti do drugoga i
privući ga njemu, k njegovom prijateljstvu.
Ova ljubav prema drugome ne može biti rezervirana za iznimne
trenutke, nego mora biti stalna u našim životima. Zato smo pozvani, na primjer,
brinuti za starije kao dragocjeno blago i s ljubavlju čak i ako to uzrokuje ekonomske poteškoće i neugodnosti, ali ih moramo čuvati. Zato moramo pružiti
svu moguću pomoć bolesnima, čak i u završnoj fazi. Zbog toga su nerođena djeca
uvijek dobrodošla; to je razlog zašto, u konačnici, život uvijek treba štititi
i ljubiti, od začeća do njegovog prirodnog kraja. I to je ljubav.
Bog nas ljubi u Isusu Kristu koji od nas traži da ljubimo jedni druge kao što On ljubi nas. Ali to ne možemo ako u sebi nemamo njegovo Srce. Euharistija, u kojoj smo pozvani sudjelovati svake nedjelje, ima cilj oblikovati Kristovo Srce u nama, kako bi cijeli naš život bio vođen njegovim velikodušnim stavovima.
20. studenog 1922. Luisa je razmišljala o tome kako je naš
Isus u Getsemanskom vrtu pretrpio mnoge boli, ali ne od strane ljudi, jer je tamo
bio sam, točnije, napušten od svih - već od strane svoga Vječnog Oca. Između
Njega i Nebeskog Oca tekli su tokovi ljubavi koji su sadržavali sva stvorenja.
U tim tokovima bila je sva ljubav Boga prema svakoj duši, kao i sva ljubav koju
je svaka pojedina duša dugovala Bogu. Kada je ova posljednja ljubav izostajala,
Isus je trpio toliku patnju koja je nadmašila sve druge patnje, tjeskobu tako
bolnu da se znojio živom Krvlju. Isus je Luisu stisnuo uz svoje Srce, tražeći
utjehu i rekao joj da su boli ljubavi najteže.
U tokovima ljubavi između Isusa i našeg Nebeskog Oca nalazi se sva ljubav koju mu
stvorenja duguju; pa stoga postoji ljubav
koja je bila izdana, uskraćena ljubav, odbačena ljubav, neshvaćena ljubav,
pogažena ljubav itd. Kako te ljubavi probadaju Njegovo Srce, do te mjere da
osjeća kao da umire.
Stvarajući čovjeka Bog je uspostavio brojne tokove ljubavi
između nas i Njega. Nije mu bilo dovoljno samo stvoriti čovjeka, ne; trebao je uspostaviti
toliko tokova ljubavi kako ne bi postojao niti jedan dio čovjeka kroz koji ti
tokovi ne bi protjecali. Tako je u ljudskom
umu tekla struja ljubavi Božje mudrosti; u njegovim očima struja ljubavi
Božje svjetlosti; u ustima struja ljubavi Božje riječi; u rukama struja ljubavi
prema svetosti božanskih djela; u volji struja ljubavi Božje Volje – i tako sa
svime ostalim. Čovjek je stvoren da bude u stalnoj komunikaciji sa svojim
Stvoriteljem i kako bi to bilo moguće ako Božje struje ljubavi ne teku u
njegovima?
Čovjek je grijehom prekinuo sve ove tokove i ostao odvojen od Boga. Pogledajmo sunce: njegova svjetlost obasjava površinu zemlje koja osjeća sunčevu toplinu tako živo i stvarno da daje plodnost i život svemu što iz nje niče. Zaista se može reći da Sunce i zemlja komuniciraju. O, koliko su intimnije veze između čovjeka i Boga, koji je istinsko, Vječno Sunce! Kada bi neko stvorenje imalo moć prekinuti tok svjetlosti između Sunca i zemlje, koliko bi zlo učinilo? Sunce bi povuklo u sebe sav svoj tok svjetlosti, zemlja bi pala u potpunu tamu, izgubila bi svoju plodnost i ostala bez života. Kakvu bi kaznu zaslužilo stvorenje koje bi blokiralo svjetlost Sunca? No upravo je to učinio čovjek prilikom Stvaranja. I Bog je sišao s Neba na Zemlju kako bi ponovo ujedinio sve ove tokove ljubavi. Ali koliko ga je to koštalo! Čak i sada čovjek nastavlja biti nezahvalan, i uništava tokove ljubavi koje je Bog obnovio!
Don Marco
Udruga Luisa Piccarreta (Corato)